Maks Havelar

Optužba protiv socijalne nepravde u Indoneziji

Godine 1859. razočarani službenik holandske kolonije u Indoneziji, Eduard Dauves Deker, napisao je pod pseudonimom Multatuli knjigu pod nazivom Licitacije kafe Holandskog trgovačkog društva. Ta knjiga bila je oštra osuda socijalne nepravde za koju je bila odgovorna holandska kolonijalna uprava. Knjiga je objavljena godinu dana kasnije, 1860. godine.

Knjiga ima prstenastu strukturu sa raznim pričama koje se međusobno prepliću. Počinje sa pričom o Batavusu Drohstopelu, trgovcu kafe, klasičnom primeru nemaštovitog, škrtog malograđanina, koji oličava način na koji je Holandija profitirala od svoje kolonije u Indoneziji. Jednog dana, Drohstopela je posetio njegov stari školski drug, Šalman, koji ga je zamolio da objavi njegov rukopis.

Potom sledi priča iz tog rukopisa - isprekidana Drohstopelovim komentarima - koja u grubim crtama govori o stvarnim događajima koje je doživeo sam Multatuli alias Maks Havelar. (Veći deo te priče čine događaji koje je sam pisac doživeo radeći kao službenik.) Havelar, asistent-rezident, zauzima se za ugnjetavano lokalno stanovništvo, Javance, ali ga u tome sprečavaju nadređeni holandski činovnici i lokalni profiteri koji imaju zajedničke interese sa Holanđanima.

U knjizi se takođe prepliće i nekoliko indonežanskih priča, kao što je poznata priča o Saiđi i Adindi. Iza ove dirljive ljubavne priče krije se oštra osuda eksploatacije i okrutnosti koje su Javanci pretrpeli. Na kraju knjige Multatuli se vatrenim govorom obraća direktno kralju Vilemu III, koji konačno, kao šef države, snosi odgovornost za svu socijalnu nepravdu i korupciju u Indoneziji.

Knjiga je prvobitno kritikovana, ali je ubrzo postigla uspeh i do danas je doživela mnoga izdanja. Knjiga je prevedena na 42 jezika, a indonežanski pisac Pramuđa Ananta Tur ju je 1999. u Njujork Tajmsu opisao kao "knjigu koja je ubila kolonijalizam".