Amsterdamski pojas kanala

Širenje gradskog područja u sedamnaestom veku

Na fotografijama iz vazduha i kartama, amsterdamski pojas kanala se odmah prepoznaje zahvaljujući svom karakterističnom polukružnom obliku koji čine Gospodski kanal odnosno Herengracht, Carski kanal odnosno Keizersgracht i Prinčevski kanal ili Prinsengracht u centru grada. Pojas kanala je dobar primer za to kako su se u sedamnaestom veku razvijali gradovi u Holandiji. Od kraja šesnaestog veka, usled priliva pridošlica, gradski čelnici i građani bogatog zapada Republike suočavali su se sa prenaseljenim gradovima, nedostatkom stambenog prostora i manjkom prostora generalno. Širenje gradskog područja bilo je neizbežno. Međutim, postavilo se pitanje na koji način bi to trebalo da se postigne i šta su bili prioriteti: upotrebljivost ili estetski principi koji su formulisani u popularnim traktatima o idealnom gradu?

Krajem šesnaestog veka u Amsterdamu se oprezno počelo sa širenjem gradskog područja. Do proširenja većih razmera došlo je tek nakon 1613. godine, kada su do današnjeg Lejdenskog kanala (Leidsegracht) iskopana tri gorepomenuta kanala, kada je izgrađena nova luka na zapadu stvaranjem tri pravougaona ostrva i kada je zapadno od kanala sagrađena nova četvrt, Jordan. Ova proširenja su se vršila prema opštem urbanističkom planu, u koji su bile uključene različite strane: gradska uprava, namesnik, skupština provincije Holandije i gradski arhitekta Henrik Jakobszon Stats. U pitanju je dakle bio veliki projekat. Trebalo je eksproprisati zemljište, izgraditi novi odbrambeni sistem i obezbediti novac za finansiranje projekta.

Plan je spajao lepo i korisno. Pravilni geometrijski oblici primenjivali su se gde je to bilo moguće, čime širenje gradskog područja karakteriše dosledna linearnost. Pored toga, težilo se geografskom razdvajanju različitih gradskih funkcija. Nova ostrva na zapadu služila su prvenstveno za pristaništa i brodogradilišta, dok je u Jordanu bilo mesta za izgradnju stanova i mala preduzeća. Kanali su bili isključivo rezidencijalna oblast. Tamo su nikle brojne "palate" bogatih trgovaca, bankara, gradskih čelnika i drugih bogatih stanovnika Amsterdama.

U periodu od 1656. do 1662. kanali su produženi sve do reke Amstel, čime je centar Amsterdama dobio svoj današnji izgled. Način gradnje je pratio plan iz prve faze: nove, još lepše i veće kuće na kanalima krasile su ovaj novi deo grada. Takozvani Zlatni zavoj (Gouden Bocht) na Gospodskom kanalu zbog toga i danas važi za simbol bogatog Zlatnog veka Nizozemlja.

Za vreme poslednjeg proširenja Zlatni vek je već bio pred krajem. Plan iz 1662. se ispostavio kao isuviše optimističan. Novoosvojeni gradski prostor istočno od Amstela je ostao upadljivo prazan do kasnog devetnaestog veka.

Amsterdamski pojas kanala danas važi za prepoznatljiv primer tipične holandske urbanizacije. Malih razmera, vodene površine, bezbroj bicikala, živahan centar - to su odlike pravog holandskog grada.